Mnoge mame i tate često se suočavaju s izazovima oko prehrane svoje djece, a situacija kada dijete odbija sve osim jedne namirnice može biti posebno zabrinjavajuća. Mnogi će reći: “To je samo faza”, ali što kada ta faza postane dugotrajna i uzrujava cijelu obitelj? Bez brige, niste sami! Razumijevanje zašto djeca postavljaju svoje prehrambene “granice” i kako im pomoći može biti pravi izazov, ali s pravim pristupom, sve može biti lakše.
Zašto dijete odbija sve osim jedne namirnice?
Djeca su često mala bića punog iznenađenja, a njihova prehrambena ponašanja mogu biti jednako nepredvidiva. Odbijanje hrane može biti rezultat različitih čimbenika. Na primjer, neki mališani su prirodno selektivni, što znači da preferiraju poznate okuse i teksture. Pa čak i ako ste se trudili nuditi raznolike obroke, dijete se može jednostavno osjećati sigurnije s jednim poznatim okusom.
S druge strane, možda je i u pitanju emocionalni aspekt. Ako je dijete bilo bolesno ili je doživjelo neku promjenu u dnevnom ritmu, poput selidbe ili novog brata ili sestre, njegovo ponašanje može reflektirati uzbuđenje ili anksioznost. Kada se dijete suoči s nečim nepoznatim, može se povući u svoju “sigurnu zonu” – a ta zona najčešće podrazumijeva omiljenu hranu.
Kako se nositi s situacijom?
Prvo, važno je ostati smiren. Djeca često oponašaju ponašanje roditelja, pa ako ispadnete frustrirani, to će samo pogoršati situaciju. Pokušajte pristupiti prehrambenom izazovu s igrom i humorom. Na primjer, ako vaše dijete jede samo pizzu, možete napraviti pizzu s povrćem i objasniti kako su povrće i voće “superheroji” koji pomažu tijelu da bude snažno.
Pokušajte uvoditi nove namirnice postepeno. Započnite s malim promjenama; dodajte jednu novu namirnicu na tanjur uz omiljenu. Napravite od toga igru! Na primjer, dan kada jedete narančastu hranu može uključivati mrkvu, batat, naranče i papriku. Djeca vole određene boje, pa će možda biti oduševljena da na svom tanjuru vide „dugu“.
Također, uključivanje djece u pripremu hrane može poboljšati njihov interes. Dopustite im da biraju namirnice ili pomažu prilikom kuhanja. Djeca koja sudjeluju u procesu stvaranja obroka često su voljnija probati ono što su sami pomogli pripremiti.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Iako je selektivnost u hranjenju uobičajena, postoji trenutak kada bi trebalo razmisliti o stručnoj pomoći. Ako vaše dijete odbija raznoliku hranu dulje od šest mjeseci, gubi težinu ili se ne razvija u skladu s njegovom dobi, važno je obratiti se pedijatru ili nutricionistu. Ovi stručnjaci mogu pomoći identificirati moguće prehrambene nedostatke i pružiti specifične savjete.
Također, ako primijetite da je ishrana djeteta povezana s emocionalnim problemima, poput straha ili stresa, razmislite o razgovoru s psihologom ili terapeutom. Ponekad djeca jednostavno trebaju dodatnu podršku kako bi se nosila s onim što ih uzrujava.
Ponekad, mijenjanje prehrambenih navika zahtijeva puno strpljenja i kreativnosti. Budite fleksibilni i otvoreni za razne mogućnosti. Imajte na umu da je naša uloga, kao roditelja, podržavati dječji razvoj i odabir hrane bez stvaranja dodatnog stresa. Neka manji koraci čine put do novog i uzbudljivog, a vi se potrudite pronaći načine kako obrok učiniti zabavnim! U konačnici, svaki mali korak prema zdravijoj prehrani važan je, a s ljubavlju i strpljenjem, doprinijet ćete razvoju zdravih prehrambenih navika kod svoje djece.