Svaki roditelj se barem jednom susreo s pitanjem svog djeteta: “Je li sve u redu?” Možda ste primijetili da vam mališan to pitanje postavlja u različitim situacijama – bili vi na izletu, u trgovini ili čak kod kuće dok se igračkama igra. Na prvi pogled, takvo ponašanje može se činiti kao obična znatiželja, no onome tko se suočava s tim pitanjem iz dana u dan, može donijeti osjećaj zabrinutosti. Je li to samo faza ili se radi o nečemu ozbiljnijem poput anksioznosti?
Zašto djeca postavljaju ovo pitanje?
Prvo što trebate razumjeti je da je dječja anksioznost često povezana s njihovom razinom razumijevanja svijeta oko sebe. Djeca, osobito mala, imaju ograničeno iskustvo i mogu se osjećati nesigurno kada se suoče s nepoznatim situacijama. Na primjer, ako se obitelj seli u novi grad, dijete može postavljati ovo pitanje jer ne zna što ga očekuje. Ovo je normalna reakcija! Kada se događa nešto novo, prirodno je da se osjeća zabrinutim.
Faktori utjecaja
Razlozi zašto dijete može postavljati pitanje “Je li sve u redu?” mogu biti raznoliki. Često se radi o:
1. Promjenama u rutini: Djeca se često oslanjaju na rutinu i strukturu. Kada dođe do promjena, kao što su preseljenje, nova škola ili čak nove igračke, njihova osjećaj sigurnosti može biti poljuljan.
2. Utjecaju vanjskih faktora: Prikazi u medijima, razgovori među odraslima ili čak glasne zvukove mogu potaknuti djetetovu anksioznost. Na primjer, ako dijete često čuje o nečemu što ga plaši, lako može početi postavljati to pitanje iz straha.
3. Osjećaju nesigurnosti: Djeca ne razumiju uvijek emocionalne aspekte situacija. Ukoliko prime da su mama ili tata nervozni, oni mogu početi sumnjati u to je li sve u redu, a tako i pitati.
Kako reagirati na djetetovo pitanje?
Vaša reakcija može dramatično utjecati na to kako će se dijete osjećati. Ako primijetite da dijete stalno postavlja ovo pitanje, pokušajte sljedeće:
Podržite otvorenu komunikaciju
Jedan od najboljih načina kako potpomoći djetetu jest otvorena komunikacija. Kada vas dijete pita je li sve u redu, umjesto da samo ulijete osiguranje “da, sve je u redu”, postavite pitanja poput: “Zašto to pitaš?” ili “Što te brine?” Na taj način djetetu pokazujete da ste tu da ga slušate i razumijete.
Pokažite empatiju
Važno je validirati djetetove osjećaje. Umjesto da minimizirate njegove strahove, kažite: “Razumijem da ti je to važno i da se osjećaš nervozno.” Ovo olakšava djetetu da osjeti podršku i pruža mu osjećaj sigurnosti.
Stvorite sigurnu okolinu
Djeca će se često osjećati sigurnije kada znaju što ih čeka. Razvijanje rutina ili stvaranje sigurnog prostora kod kuće može pomoći djetetu da se manje brine o vanjskim čimbenicima. Na primjer, ako imate određeni raspored za obrok, igru i vrijeme za spavanje, kada dijete zna što može očekivati, smanjuje se i njegova anksioznost.
Kada se osjećati zabrinuto?
Naravno, nije svaka zabrinutost ili anksioznost povod za alarm. No, ako primijetite da to pitanje dolazi s dodatnim simptomima poput učestalih tantruma, sanjarenja ili povlačenja od društvenih interakcija, možda bi bilo dobro potražiti pomoć stručnjaka. Ponekad je teret anxioznosti preveć za djecu kako bi se nosila sama.
Na kraju, ne zaboravite da su roditelji i djeca, iako su u različitim fazama života, svi ljudska bića s osjećajima. Empatija i razumijevanje mogu vas oboje približiti. Ako vas dijete ponovo pita “Je li sve u redu?”, znajte da imate priliku za jačanje vašeg odnosa i pružanje podrške koja mu je potrebna. U ovoj potrazi za sigurnošću, postanite sidro koje ih pomaže osjetiti stabilnost u promjenjivom svijetu.