Bebe su posebne, a njihovo ponašanje često može izazvati smijeh, ali i brigu kod roditelja. Jedna od najčešćih situacija koja može zbuniti mame i tate je kada njihova beba ne prestaje se ceri, ali ne izgovara niti jednu riječ. To može stvoriti osjećaj nervoze, osobito kod novih roditelja koji možda očekuju da će njihovo dijete početi razgovarati ranije nego što to zapravo čini. Pa, što učiniti u takvoj situaciji?
Razumijevanje bebinih činjenica i komunikacije
Prvo i najvažnije je razumjeti da bebina komunikacija nije ograničena samo na riječi. Smijeh, cerenje i gledanje u oči su sve osnovne oznake da je vaša beba angažirana i da se razvija. Trebalo bi vam biti utješno znati da smijeh i izražavanje osjećaja mogu biti prethodnici govora. Bebe koriste svoje tijelo i lice za izražavanje onoga što osjećaju, a to uključuje i smijeh.
Prvi koraci do verbalne komunikacije
Kada razgovaramo o komunikaciji, važno je potaknuti dijalog. Iako beba može izgledati kao da previše uživa u cerenju, svaki put kada joj se obratite potičete je da se izrazi. Prvo što roditelji mogu učiniti je čitati slikovnice ili razgovarati o stvarima koje beba vidi oko sebe. Na primjer, ako ste na šetnji u parku, komentirajte drveće, ptice ili pse. Na taj način, vaša beba će početi povezivati zvukove s predmetima i osjećati se sigurno u komunikaciji.
Aktivnosti koje potiču razvoj govora
Bebe uživaju u igri, a igra može biti ključna za podsticanje verbalne komunikacije. Pokušajte uključiti igre s rima i pjesmicama koje imaju ritam. Na primjer, možete zajedno pjevati jednostavne dječje pjesme ili recitirati kratke rime dok gestikulirate rukama. Takve aktivnosti ne samo da su zabavne, već i razvijaju bebin sluh i jezične vještine.
Upotreba mimike i gesta
Zamislite situaciju u kojoj se igrate s vašom bebom dok joj pokazujete kako pljeskati rukama. Svaki put kada beba pokušava replicirati vašu gestu, ojačava svoj osjećaj za komunikaciju. Možda se nečeteani razgovor neće dogoditi odmah, ali će vaša beba početi razumijevati da geste i izrazi lica imaju značaj. Kada se beba smije i ceri, reagirajte puni entuzijazma – to će joj dati do znanja da ste prisutni i da izgubite interes.
Strpljenje i praćenje razvoja
Svaka beba se razvija vlastitim tempom, a zato je važno biti strpljiv. Roditelji često brinu hoće li njihova beba početi govoriti. U većini slučajeva, prvi jasni zvukovi i riječi počinju se javljati oko prve godine života, dok se mnoge bebe neprestano smiju i cerekaju i prije nego što izgovore svoj prvi ‘mama’ ili ‘tata’.
Ponekad može biti korisno pratiti razvojne točke. Ako primijetite da vaša beba ne samo da ne govori, već i ne reagira na zvukove ili ne obraća pažnju na vas, razmislite o konzultaciji s pedijatrom. To ne znači nužno da postoji problem, ali je dobro imati stručnjaka koji može dati dodatne upute ili preporuke.
Uključivanje drugih
U nekim slučajevima, može biti korisno uključiti i druge članove obitelji ili prijatelje. Ako ste već u narativnoj fazi, pozovite bake i djedove ili druge rodbine da se igraju s djetetom. Svježe osobnosti mogu donijeti različite pristupe igra i komunikacije koji vašoj bebi mogu biti privlačni.
Ne zaboravite se zabaviti i ne uzimati sve preozbiljno. Uživajte u svakom osmijehu, jer svaki od njih je korak bliže svemu onome što će vaša beba naučiti. Uvijek se sjetite da je svaki trenutak dragocjen, a bebin osmijeh često govori više od stotinu riječi.