Roditeljstvo je prekrasan, ali ponekad i izazovan put. Svi smo mi čuli za „čudne misli“ koje djeca ponekad izgovaraju. To može biti bilo što – od straha od kiše do zabrinutosti hoće li magarci letjeti. No, što kad te misli postanu učestale, intenzivne ili uznemirujuće? Mnogi roditelji pitaju se može li to biti znak obsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD). U ovom članku istražit ćemo što je OCD, kako se manifestira kod djece i što možete učiniti kao roditelj.
Što je OCD?
Obsesivno-kompulzivni poremećaj je mentalni poremećaj koji se očituje kroz prisutnost opsesivnih misli i kompulzivnih ponašanja. Opsesije su nepoželjne misli, slike ili impulsi koji uzrokuju anksioznost, dok su kompulzije ponašanja koja osoba osjeća potrebom da ih ponavlja kako bi smanjila tu anksioznost. Važno je napomenuti da OCD nije samo „biti pedantan“ ili „previše brinuti“. To je ozbiljan poremećaj koji treba razumijevanje i pomoć.
Kako prepoznati OCD kod djece?
Roditelji često pribjegavaju istim pitanjima: „Je li ovo samo faza?“ ili „Kako mogu znati tko bi se trebao obratiti za pomoć?“ Iako svako dijete može imati svoje čudne misli, postoje jasni znakovi koji bi mogli upućivati na OCD.
Primjeri opsesivnih misli
Primjerice, dijete može često ponavljati misli poput: „Što ako se netko povrijedi?“. Takve misli nisu samo prolazne – one se vraćaju i ponavljaju, stvarajući osjećaj panike ili tjeskobe. Djeca s OCD-om često imaju strahove od stvari koje se možda nikada neće dogoditi, poput straha da će im netko ubiti ljubimca ili da će se obitelj razdvojiti.
Kompulzivna ponašanja
Uz opsesivne misli često idu i kompulzivna ponašanja, koja se mogu manifestirati na razne načine. Neka djeca s OCD-om počinju često prati ruke, provjeravati ima li stvari na pravom mjestu ili ponavljati određene radnje. Primjerice, ako dijete smatra da mora provjeriti je li brava na vratima zaključana više puta, to može biti znak OCD-a.
Kako se nositi s tom situacijom?
Ukoliko imate osjećaj da vaše dijete možda ima OCD, prvo što trebate učiniti je razgovarati s njim. Pokušajte saznati što ga muči. Postavite otvorena pitanja i potaknite ga da dijeli svoje misli s vama. Na primjer, možete reći: „Moliš me da provjerim da li je prozor zatvoren. Zašto ti je to važno?“ Ponekad jednostavan razgovor može razjasniti uzroke.
Praktični savjeti
Jedan od načina kako pomoći djetetu je implementirati rutinu. Djeca se često osjećaju sigurnije kada imaju strukturirani raspored. To može uključivati odrediti vrijeme za igru, učenje i obroke. Također, možete se zajedno zabaviti u aktivnostima koje su veselje i smijeh, poput zajedničkog crtanja ili igre na otvorenom, što će skrenuti pažnju s opsesivnih misli.
Potražite stručnu pomoć
Na kraju, ako primijetite da simptomi ne jenjavaju ili se pogoršavaju, nemojte se ustručavati tražiti stručnu pomoć. Psiholog ili pedijatar može ponuditi daljnje smjernice. Terapija, poput kognitivno-bihevioralne terapije, može biti izuzetno korisna. Osim toga, razgovor s drugim roditeljima koji imaju slična iskustva može donijeti osjećaj zajedništva i podrške.
U ovom nevjerojatnom putu roditeljstva, suosećanje i razumijevanje su ključni. Iako je izazovno suočiti se s čudnim mislima, zapamtite da je vaša ljubav i podrška najbolji lijek. Budite tu jedno za drugo i znajte da niste sami – mnogi roditelji prolaze kroz slično iskustvo. Zajedno možete izbjeći teške trenutke i pronaći svjetlost na kraju tunela.