Kada kroz život prolazimo s malim djetetom, često se susrećemo s raznim situacijama koje mogu biti izazovne za roditelje. Jedna od takvih situacija može biti otpor djece prema dodiru. Možda ste primijetili da vaše dijete reagira nervozno, plače ili se povlači svaki put kada ga pokušate dodirnuti ili obgrliti. Takvo ponašanje može izazvati zabrinutost i pitamo se: “Je li ovo normalno? Može li to biti senzorni poremećaj?”
Razumijevanje senzornog poremećaja
Senzorni poremećaji su kompleksni i često izazovni. Oni utječu na to kako ljudi obrađuju informacije iz svojih čula, uključujući dodir, vid, sluh, miris i okus. U nekim slučajevima, djeca mogu biti prekomjerno osjetljiva na određene podražaje, što znači da dodir može biti za njih neugodan ili čak bolan. Primjerice, dok neki mališani uživaju u nježnom maženju i igri s drugom djecom, drugi mogu doživjeti potpuno suprotnu reakciju.
Simptomi i znakovi
Roditelji često opisuju svoju djecu kao “superosjetljivu”. Oni mogu odbijati nositi određenu odjeću jer im je materijal neugodan, plaču kada netko pokuša njihovo dodirivanje, ili se povuku kada ih netko zagrli. Ova djeca često reaguju čak i na normalne situacije, poput igranja s drugom djecom ili sudjelovanja u grupnim aktivnostima. Znakovi senzornog poremećaja mogu varirati od blage do teže osjetljivosti, a ponekad mogu uključivati i strah od glasnih zvukova ili jakih svjetala.
Kako dalje?
Prvo što trebate učiniti jest ne paničariti. Postoji mnogo načina za podršku vašem djetetu. Ključno je promatrati njihove reakcije i pokušati shvatiti uzroke njihovog otpora. Razgovarajte s djecom o njihovim osjećajima – iako su mali, mogu vam reći kako se osjećaju kada ih netko dodiruje, čak i ako to izražavaju na jednostavan način.
Praktični savjeti za roditelje
1. Svakodnevna rutina: Uvedite dodir u svakodnevne aktivnosti polako. Možda ćete moći započeti sa šetnjom ruku pod ruku, a zatim postupno uključiti lagano nježno maženje.
2. Igra s materijalima: Igra s raznim materijalima može pomoći djeci da se naviknu na različite vrste dodira. Pružite im razne stvari poput mekanih jastučića, plišanih igračaka ili čak neke loptice. Uključite i igre koje uključuju dodirivanje potrebnih objekata, što im može pomoći da dožive dodir bez osjećaja prijetnje.
3. Dugoročno strpljenje i podrška: Ovo nije proces koji će se dogoditi preko noći. Budite strpljivi i suosjećajni. Svakako hvalite svaku malu promjenu i napredak.
4. Ohrabrite igru s vršnjacima: Ponekad grupne igre mogu potaknuti djecu da se postepeno naviknu na dodir drugih. Odaberite igre koje uključuju lagano dodirivanje, poput igre “kamen, škare, papir” ili “zvonce”.
5. Razgovor s stručnjacima: Ako osećate da situacija postaje previše izazovna, ne ustručavajte se potražiti mišljenje stručnjaka. Pediatrijski terapeut ili psiholog mogu dodatno procijeniti situaciju i ponuditi specifične savjete za vašu obitelj.
Na kraju, vrlo je važno zapamtiti da svako dijete ima svoj ritam razvoja. Razlozi za otpor prema dodiru mogu biti različiti, ali važno je pristupiti im s ljubavlju i razumijevanjem. S vremenom će vaše dijete možda otkriti da je dodir zapravo ugodan i da je njegovo iskustvo važan dio razvoja socijalnih vještina. Svi smo mi jedinstveni, a vaša podrška može pomoći djetetu da pronađe vlastiti put do udobnosti i povjerenja.