Svaka beba je jedno posebno biće, a njihova komunikacija s nama, odraslima, u prvim mjesecima života često se svodi na jedan važan oblik izražavanja – plač. Mnogim novim roditeljima ovo može biti pravi izazov. Prirodno je pitati se je li normalno da beba ima različite obrasce plača za različite potrebe. Odgovor je – apsolutno! S vremenom, svaka mama i tata razviju svoje vještine detektiva kako bi prepoznali koju vrstu plača njihova beba koristi za izražavanje svojih želja i potreba.
Različiti razlozi za plač
Bebe mogu plakati iz različitih razloga – od gladi, preko nelagode do potrebe za pažnjom. Razumijevanje tih razloga može biti ključno za bolju komunikaciju s vašom bebom. Na primjer, plač zbog gladi obično je brz, staccato zvučan, dok plač zbog umora može biti sporiji i sve slabiji. Kada beba postane umorna, često se može čuti i tihi grunt, što može ukazivati da je beba na rubu izbacivanja.
Primjeri iz stvarnog života
Sjećam se svog prvog dana kao roditelja. Moja beba, mala Mia, nije prestajala plakati, i dok sam ja panično pokušavao shvatiti što joj treba, shvatio sam da više ne znam prepoznati ni jedan oblik plača. Može li plakanje zaista biti toliko raznoliko? Uskoro sam primijetio da, kada je bila gladna, njezin plač uvijek dolazi u kratkim serijama, dok je, kada je bila umorna, plač bio sporiji i duži. U tom trenutku – a bio je to zaista stresan trenutak – spoznao sam vrijednost slušanja i promatranja.
Važnost razumijevanja plača
S obzirom na to koliko je važno razumjeti te obrasce, pomaže i uspostavljanje rutine. Bebe uživaju u predvidivosti. Ako npr. znate da beba obično jede svakih tri sata, a vi primijetite njezin tipični plač u tom razdoblju, malo ćete se lakše nositi s situacijom i pružiti joj ono što joj je potrebno. Bez obzira na izazove, pokušajte zadržati mir. Smirenost je ključna jer će se i beba umiriti.
Praktični savjeti
Vrlo korisna tehnika koju sam često koristio je metoda “5S”, koju je osmislio dr. Harvey Karp. Ova metoda uključuje: swaddling (umatanje), side/stomach position (ležanje na boku ili trbuhu – nikako na trbuh kad spavaju!), shushing sound (šuškanje), swinging (ljuljanje) i sucking (sisanje). Kada sam primijenio ovu metodu, Mia se smirila brže nego ikad. Ponekad bi bio dovoljan samo tihi “sshhh” ton, i ona bi se umirila, osjećajući se sigurno.
Kada se plač može smatrati problemom?
Postoje situacije kada plač može biti znak nečeg ozbiljnijeg. Ako beba plače neuobičajeno dugo ili ne reagira na načine koje inače radite, to može biti znak da joj nešto smeta ili je bolesna. Uvijek slušajte svoju intuiciju i, ako imate sumnje, ne ustručavajte se kontaktirati pedijatra. U redu je tražiti pomoć i savjet kad vas situacija preplavi.
Osim toga, ne zaboravite se brinuti o sebi. Roditeljstvo može biti iscrpljujuće, a briga o vlastitom duševnom zdravlju jednako je važna kao i briga o vašoj bebi. Ponekad je sve što vam treba kratka pauza, šalica čaja ili razgovor s prijateljem.
I zapamtite da niste sami! S gotovo svakim novim danom uči se nešto novo o vašem malom čudu. Postupno ćete postati stručnjak za prepoznavanje tih malenih nijansi plača vaše bebe. Na kraju, svaki trenutak, bilo dobar ili izazovan, donosi sa sobom posebno iskustvo koje možete dijeliti i s drugima.